rodjena kad svi su plakali
trenutno vreme: nebo plavo,sunce sija, neki jebeni vetar siba
trenutno rapsolozenje: nadam se da ce biti bolje, ali iskustvo mi govori drugacije
trenutna pesma: vidi naslov
kad sam nervozna, osecam to u nogama. neko trenje. evo sad bukte!
pisem ovaj jebeni blog nekih pola sata, sve zavrsim, mirno, stalozeno.... i udarim 'publish post' dugme samo da bi ovo sranje zaglavilo, ja udarila back i izgubila informacije
a taman sam pisala o tome kako kada ti krene, krene
osecas se kao da svima sija sunce, samo iznad tebe neki jebeni oblak sa munjama i gromovima
i kad te pitaju kako je, ti kazes 'ne moze biti gore' i ko za inat neko vece sranje se desi
zato ja kad me neko pita kako je, ja kazem 'ma dobro je i ovako, kad ne moze bolje'
a znam da ima milion ljudi koji bi zeleli da menjaju mesta sa mnom
a isto tako ja bi zelela da menjam mesto sa milion drugih ljudi....
ovih zadnjih dana je nesto hladno, ja ne palim grijanje - nemam love da platim struju. tata mi uporno govori da se ne brinem, naci ce se vec koji dinar, da ne gladujem i da mi nije hladno, ja ga uveravam da ne oskudevam ni u cemu, a ovde sedim sa dva dzempera
pokvare mi se kola. popravim ih za neke sitne pare, radujem se jeeej bice bolje, nakon 4 dana kola odu u tri picke materine. popravka kosta vise nego sto kola vrede, a ja nemam para da kupim nova.
juce neko lupa na vrata, ja otvorim - postar. taman krenem da se radujem, neko me se setio, kad ono preporuceno pismo od nove gazdarice. od maja, kirija mi je $500 dolara - treba mi krov nad glavom, moram to da platim. nema druge nego da iskljucim kablovsku i net.
ja na poslu mesecno zaradim nekih 600, 700 dolara... kupim kartu (naravno na kredit) da odem kuci; tatu i brata nisam videla preko sest meseci, trazim dve nedelje slobodno sa posla, kucka sa manjim mozgom ali vecim sisama mi sere kako ne moze da mi da slobodno zato sto je tad i Uskrs, i jako je bizi pa moram da radim
posto sam ja vec kupila kartu, da mi te dve nedelje slobodno, ali mi kaze da ce da mi smanji sate kad se vratim
zove me drug, ne secam se od kada smo se culi zadnji put, da izadjemo u petak
ne mogu, kazem
ako mu kazem da nemam para da izlazim, reci ce koji ce ti kurac lova, sa mnom si, ne trebaju ti pare
ali ne trazim ja ni milost, ni sazaljenje.
samo mi pun kurac svega
al nema veze.
dobro je... moze biti mnogo gore
nek sam ziva i zdrava a za ostalo....
nek se nosi sve u picku materinu
trenutno rapsolozenje: nadam se da ce biti bolje, ali iskustvo mi govori drugacije
trenutna pesma: vidi naslov
kad sam nervozna, osecam to u nogama. neko trenje. evo sad bukte!
pisem ovaj jebeni blog nekih pola sata, sve zavrsim, mirno, stalozeno.... i udarim 'publish post' dugme samo da bi ovo sranje zaglavilo, ja udarila back i izgubila informacije
a taman sam pisala o tome kako kada ti krene, krene
osecas se kao da svima sija sunce, samo iznad tebe neki jebeni oblak sa munjama i gromovima
i kad te pitaju kako je, ti kazes 'ne moze biti gore' i ko za inat neko vece sranje se desi
zato ja kad me neko pita kako je, ja kazem 'ma dobro je i ovako, kad ne moze bolje'
a znam da ima milion ljudi koji bi zeleli da menjaju mesta sa mnom
a isto tako ja bi zelela da menjam mesto sa milion drugih ljudi....
ovih zadnjih dana je nesto hladno, ja ne palim grijanje - nemam love da platim struju. tata mi uporno govori da se ne brinem, naci ce se vec koji dinar, da ne gladujem i da mi nije hladno, ja ga uveravam da ne oskudevam ni u cemu, a ovde sedim sa dva dzempera
pokvare mi se kola. popravim ih za neke sitne pare, radujem se jeeej bice bolje, nakon 4 dana kola odu u tri picke materine. popravka kosta vise nego sto kola vrede, a ja nemam para da kupim nova.
juce neko lupa na vrata, ja otvorim - postar. taman krenem da se radujem, neko me se setio, kad ono preporuceno pismo od nove gazdarice. od maja, kirija mi je $500 dolara - treba mi krov nad glavom, moram to da platim. nema druge nego da iskljucim kablovsku i net.
ja na poslu mesecno zaradim nekih 600, 700 dolara... kupim kartu (naravno na kredit) da odem kuci; tatu i brata nisam videla preko sest meseci, trazim dve nedelje slobodno sa posla, kucka sa manjim mozgom ali vecim sisama mi sere kako ne moze da mi da slobodno zato sto je tad i Uskrs, i jako je bizi pa moram da radim
posto sam ja vec kupila kartu, da mi te dve nedelje slobodno, ali mi kaze da ce da mi smanji sate kad se vratim
zove me drug, ne secam se od kada smo se culi zadnji put, da izadjemo u petak
ne mogu, kazem
ako mu kazem da nemam para da izlazim, reci ce koji ce ti kurac lova, sa mnom si, ne trebaju ti pare
ali ne trazim ja ni milost, ni sazaljenje.
samo mi pun kurac svega
al nema veze.
dobro je... moze biti mnogo gore
nek sam ziva i zdrava a za ostalo....
nek se nosi sve u picku materinu
